250 km mira. Šetnje, usponi i savjeti iskusnog planinara

Sunce, more, plaže i kokteli. Prava je to ljetna kombinacija za dobar odmor. Ali što je s onima koji nisu ljubitelj vrućih ljetnih dana? Čime Lošinj osvaja srca brojnih gostiju u predsezoni i postsezoni? Ako pitate g. Duha, reći će Vam – to je 250 km mira.

Pogled sa Osoršćice

Pogled sa Osoršćice

Lošinj ima preko 250 km staza i šetnica, od rekreacijskih do izazovnih planinarskih puteva, koje pružaju nevjerojatan pogled na vizure otoka. I više od toga, pružaju priliku za odmor, za vraćanje duhovnog mira i za osjećaj jedinstva s prirodom. U kombinaciji s aromatičnim radionicama i opuštajućim tretmanima lokalnim ljekovitim biljem, odmor na Lošinju dobiva novo, jesensko ruho.

Poseban doživljaj je i uspon na Osoršćicu. Svatko tko se odvaži na taj korak bit će nagrađen pogledom koji za jasnih dana seže do Apenina, preko Istre do Dolomita i Julijskih Alpi, do Risnjaka i Gorskog kotara u zaleđu Kvarnera, te obuhvaća otočje sjevernog Jadrana i veličanstveni Velebit u cijeloj njegovoj duljini. Čak i ako ne znate koji se obrisi iscrtavaju pred Vama, oduševit će Vas ono što vidite. Zeleni brežuljci otoka protežu se prema nevidljivoj granici nebeskog svoda i modrog mora ostavljajući dojam naslikanog ulja na platnu. U toj ljepoti još je davne 1887. godine uživao i austrougarski prestolonasljednik Rudolf Habsburg popevši se 4,5 km dugom stazom do vrha Televrina (588 m).

Kako doći do vrha? Osvajanje planine možda zvuči zastrašujuće, ali kada se radi o Osoršćici to je pothvat koji mogu izvesti i mlađi i stariji, aktivniji ili pasivniji – potrebno je samo malo volje i par iskusnih savjeta. Upravo iz tog razloga, g. Franci Duh, predsjednik planinskog društva Jakoba Aljaža iz Slovenije, otkrio nam je kako je počeo planinariti na otoku, dao par savjeta i ispričao nekoliko anegdota iz široke lepeze doživljaja koje je skupio tijekom godina osvajanja vrhova i otkrivanja staza na otoku.

Trekking lošinjskim stazama

Trekking lošinjskim stazama

Dobar dan gospodine Franci! Za početak, otkrijte nam koliko dugo se bavite planinarenjem?

Već dugo godina planinarim, a sve je počelo baš ovdje na Lošinju, sasvim spontano. Kad sam bio mlađi, trenirao sam nogomet, a kasnije i vodio nogometnu školu s kojom smo dolazili trenirati na Lošinj. Jednom prilikom smo tako promatrali Osoršćicu i rekli: „Pa zašto se ne bismo probali popeti gore?“ I tako je sve počelo. Kasnije sam ostavio nogomet jer su ipak već određene godine tu, ali za planinarenje nema dobne granice. Sada se aktivno bavim samo time.

Gdje ste sve planinarili dosad?

Prošao sam puno planina i susjednih zemalja, područje Tare i brojne vrhove u Crnoj Gori, cijelu Sloveniju, južni i sjeverni Velebit.. A na Lošinju i Cresu sam obišao baš sve.

Koliko dugo već ljetujete na Lošinju i zašto birate baš otok Lošinj i hotel Auroru?

Prvi put sam došao na otok Lošinj još 82′ i od tada nisam prestao dolaziti. Tada sam sa svojim nogometašima bio smješten u hotelu Bellevue, a kasnije sam s planinarima odsjeo u svim objektima poduzeća Lošinj Hotels & Villas– hotelu Aurora, hotelu Bellevue, hotelu Alhambra, i svuda nam je bilo lijepo. Sada svaki godišnji odmor provedem ovdje. U hotelu Aurora već poznajem svo osoblje i sa svima dobro surađujemo. A evo, sad kad me pitate zašto dolazim, odgovor je jednostavan – zato što je tu lijepo.

Kako je započela Vaša planinarska avantura Lošinjem? Imate li nekih staza koje su Vam posebno prirasle srcu od tada?

Moj početak označila je jedna obična, jednostavna ideja da krenemo u šetnju otokom. Još dok sam dolazio s nogometnom školom, čuo sam da je naš skijaš Bojan Križaj radio fizičke pripreme na Osoršćici jer sportašima u tijeku treninga posebno odgovara ova klima i ljekoviti lošinjski zrak. Iz tog sam razloga i ja počeo obilaziti šetnice, a kasnije sam upoznao i g. Bolta Gaberšeka iz Planinarskog Kluba Osoršćica te smo zajedno organizirali prvu grupu koje smo poveli trasom hotel Bellevue-Balvanida-Sv.Ivan-Veli Lošinj i natrag brodom. To je bila prva staza koju sam otvorio sa svojom grupom šetača i planinara, a kasnije smo prošli sve staze koje postoje na Lošinju i Cresu.

Sve su to dobre staze, svaka ima nešto svoje što čovjeka privuče i oduševi. Ja još uvijek uspijevam pronaći neke nove „prve puteve“, primjerice nedavno smo organizirali „šetnju punog Mjeseca“. Okupio sam 25 ljudi, u 9:30 navečer, šetali smo Sunčanom uvalom i gledali Mjesečev odraz na moru.. Ma nema ništa ljepše od toga!

Na Osoršćici ste sigurno bili nebrojeno puta. Kakav je osjećaj kada dođete na vrh?

Osoršćica ima jednu posebnu čar i stvarno veličanstven pogled s vrha. Za planinara je uvijek zadovoljstvo kada se uspije popeti na neki vrh, ali još kada te dočeka takav pogled, možeš samo sjesti i uživati.

Vrh Sv. Mikul

Vrh Sv. Mikul

Na Osoršćici se nalazi i nekoliko spilja i jama, među kojima je i spilja Sv. Gaudencija. Jeste li bili tamo, znate li koja se legenda veže uz Sv. Gaudencija?

Da, naravno. Sv. Gaudencije je bio osorski biskup iz Tržića, mjestašca nedaleko od Osora kojeg su zbog raznih sukoba i prodika Osorani protjerali iz grada. On je utočište našao u spilji na Osoršćici, a legenda kaže da je tada prokleo zmije otrovnice da ih nikada više ne bude na otoku. I tako danas, zaista, na otoku Lošinju nema niti jedne zmije otrovnice, a čak ni znanstvenici ne mogu pronaći razlog zašto je to tako. Spilja Sv. Gaudencija prilično je blizu vrhovima Sv. Mikul, na kojem se nalazi i crkvica Sv. Nikole, i Televrin koji je i najviši vrh Osoršćice s 588 m/nm. Staza do tamo je ipak malo teža, ja bih rekao nezgodna, ali ipak se može. Sve se može kad se hoće.

Kakva je reakcija ljudi koje po prvi put odvedete na Osoršćicu? Zaborave li na uspon kada dođu do vrha?

Gledajte, svaki planinar koji želi osvojiti neki vrh zna što ga čeka. Zna se da to nije isto kao šetnja ulicom, a svaki uspon ima svoje izazove. Ali od svih ljudi koje sam vodio na Osoršćicu, do sada nijedan nije odustao jer mu je bilo preteško ili nije mogao. A jednom kada se popnu gore, svatko uživa i tada se sav napor zaboravi.

Koje doba je, po Vama, najljepše za otkrivanje lošinjskih planinskih staza?

Za šetnje i planinarenje sigurno su najbolji 2., 3. i 4. mjesec jer je kasnije ipak jako vruće. Dobro je planinariti i u 9. i 10. mjesecu kada je temperatura, kao što je sada, 15-20 °C, iako je ove godine u rujnu bilo jako toplih, pa čak i vrućih dana. Bez obzira na to, ovdje je blaga klima pa se može planinariti tijekom cijele godine. Ja uvijek kažem da planinar mora računati i na toplo vrijeme i na kišu i na sve ostalo. Meni se dogodilo da sam s grupom planinara otvarao stazu prema Punta Križi i jako je padala kiša, čak je bilo i mraza i potopljenih dijelova na otoku, ali mi smo i tada išli. Jednom kada se krene, nema stajanja i nema povratka, nešto te tjera da ideš dalje i da tu stazu i završiš.

Imate li neki savjet za sve koji još nisu bili ili se tek spremaju ići?

Pa zapravo, svi koji planinare znaju što očekivati. Ipak, bilo je i neprikladno obučenih pojedinaca koji se krenu penjati, ali onda vide i sami da je tako puno teže pa se za drugi put malo bolje pripreme. Treba poštovati neka osnovna pravila, npr. osigurati zaštitu od sunca, nositi dobre cipele, koristiti štapove za hodanje i ponijeti dovoljno vode.

Biste li izdvojili neku anegdotu Vaših planinara koja Vam je posebno ostala u sjećanju?

Uvijek se nešto zanimljivo događa. Već dugo dolazim ovamo i nema toga što nisam prošao sa svojim planinarima. Ali evo, napamet mi pada i jedna situacija koja nije vezana uz planinarenje, nego baš suprotno. Jedna gospođa koja je bila u mojoj planinarskoj grupi nijedan dan nije išla planinariti. Mi krenemo na jednu stranu, ona na drugu. Pitao sam gospođu postoji li kakav problem, a ona me veselo pogleda i kaže: „G. Duh, kako je meni tu lijepo!“. Kada je trebala krenuti kući, rekla mi je: „Ja sam skinula 10 kg, ali ne fizički već psihički“. Ona je očito samo trebala svoj mir. Šetala je, sjedila i uživala. Upravo to je posebnost ovog otoka. Svatko na Lošinju uživa na svoj način.

Šetnica uz more

Šetnica uz more

Spremite ruksak, obujte dobre cipele i odvažite se istražiti nešto novo jer nagrada će biti veća od truda!

This post is also available in: English Italian German

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *