Dobro došli na Lošinj: Za još puno zajedničkih uspomena

Dobro nam došli! Veselimo se ponovnom susretu!

Radosni što vas ponovno možemo ugostiti na našem prekrasnom otoku, poželjeli smo dobrodošlicu prvim gostima hotela Aurora, koji je svoja vrata otvorio 20. svibnja. Među njima su bili i gđa i g. Segedi, koji su na Lošinju odlučili proslaviti svoju 50. godišnjicu braka. O motivima dolaska i dojmovima s odmora pročitajte u razgovoru u nastavku.

Mr & Mrs Segedi
Gospodin i gospođa Segedi

1. Znamo da ste nedavno rezervirali. Je li to bila odluka u zadnji trenutak, odnosno kako to da ste se odlučili na putovanje čim se za to ukazala prilika?

Gđa Segedi: Imamo dvoje djece i petero unučadi i jako smo povezani. Bilo bi normalno da jedna takva velika 50. godišnjica braka bude proslavljena u krugu obitelji. Međutim, kako se zbog koronavirusa do prije 15 dana nije znalo hoće li se moći organizirati proslave u restoranima i pod kojim uvjetima, hoće li moći prisustvovati svećenik, hoćemo li smjeti zagrliti unuke, odlučili smo nikoga ne gnjaviti i stavljati pod pritisak, već to obilježiti sami. Kao što se kaže, svako zlo za neko dobro. I što se nas tiče, nismo mogli bolje odlučiti.

Kad smo počeli razmišljati o destinacijama, dvoumili smo se između Dubrovnika i Opatije. Zatim smo od poznanice doznali da se Aurora otvara 20. svibnja i odmah sam nazvala. S obzirom na lokaciju hotela Aurora, odabrani ste s razlogom.

2. Upravo je to naše sljedeće pitanje. Kako to da je odluka pala baš na Lošinj i Auroru za vaš slavljenički odmor?

G. Segedi: Glavni su motivi šetnje i priroda, cjelokupan ambijent Lošinja koji dobro poznajemo.

Gđa Segedi: Ovo nam je peti put da smo na Lošinju. Prvi smo put došli davne 1968., u posjet prijateljici na otočiću Koludarac, gdje smo raširili šator. Zatim sam sa školom bila u posjetu Velom Lošinju, s obzirom na to da sam profesorica. Kasnije smo dolazili u još nekoliko navrata, tako da vrlo dobro poznajemo Lošinj. Ja sam s Hvara, gdje imamo vikendicu u uvali Lozna. Sunčana uvala privukla me jer je nalik na moju Loznu, to je bio jedan od motiva.

Prošli smo cijeli Jadran, ali nijedno mjesto koje smo posjetili nema toliko uređenih i lijepih šetnica lungo mare. Bili smo na izletu do Mrtvaške, baš neki dan kad je bila bura. To je bilo fantastično. Ta divljina, ti vidici, nudite nešto što rijetko tko može ponuditi. Imate mnogo planinarskih putova, tko voli prirodu može biciklirati, planinariti i to je plus na cjelokupnu ponudu.

Lošinj također poznajem preko osobe koja je kod vas organizirala terapeutsko gladovanje, to je moj dragi prijatelj. Na jednom sam takvom programu u Hotelu Bellevue i sudjelovala.

Mogućnosti za šetnju koje pruža Lošinj i Sunčana uvala koja je baš poput moje Lozne bili su glavni motivi. Kad ste rekli da otvarate 20. svibnja, više nismo razmišljali o ostalim destinacijama.

3. Imate li najdraže mjesto na otoku, s obzirom na to da poznajete destinaciju?

Gđa Segedi: Veli Lošinj je poseban, njegova arhitektura, „pjaceta”… Jednostavno guštam. A tek pogled sa Svetog Ivana na Veli Lošinj, poludiš!

G. Segedi nadodaje: Ja sam u Velom Lošinju proplivao kao dijete.

4. Postoji li još nešto što želite vidjeti ili doživjeti dok ste na Lošinju?

G. Segedi: Da nije bilo bure, htio sam uzeti čamac, da malo lunjamo oko otoka.

5. Rekli ste da volite šetnje. Znate li da vam možemo ponuditi vođene ture s trenerima?

Gđa Segedi: U zadnje dvije godine imam velikih zdravstvenih problema, a ova situacija s koronavirusom dodatno me dotukla. Prije sam bila vrlo aktivna i u dobrom fizičkom stanju i sad bih se ponovno htjela barem donekle vratiti u formu. Zato šetamo, ali još mi je teško, zbog čega često stanemo i napravimo pauze. Ne bih htjela nikoga opterećivati, trenera ili ostatak grupe.

Već smo spomenuli da smo obišli cijelu obalu, nismo bili na samo nekoliko otoka. Odmah sam rekla „Lošinj nama treba” i mislim da je ovo bio pun pogodak. Jako mi je drago što smo se odlučili, jer smo već drugi dan osjetili toplinu svih zaposlenika, onako domaći, ali profesionalni pristup. Recimo, jutros je spremačica trčala za nama mahnuti nam i čestitati godišnjicu. U restoranu nas je dočekao posebno aranžirani stol, a već sam na samom dolasku na recepciji dobila buket cvijeća i dobrodošlicu u sobi. Sve su to sitni detalji koji čovjeka razvesele. Opčarala me ta toplina ljudi i radost što započinju raditi, da nešto napokon starta. Radost rada, to sam osjetila.

Dolazimo iz Zagreba, gdje smo zbog cijele situacije stalno bili doma jer spadamo u rizičnu skupinu. Pa još k tome i potres… I onda kad iz takvog jednog grča dođete ovamo i osjetite svu širinu otvorenog življenja, kad iz jednog zatvorenog dođete u otvoreni svijet, naravno da uživamo!

Ovo je bio blok-sat. Samo pazite kad budete pisali tekst da imate uvod, razradu i kraj. (Kroz smijeh dodaje profesorica.)

G. Segedi: Da, zaista smo oduševljeni, prvenstveno osobljem. Osjećamo se dobro u svakom segmentu i to treba istaknuti, a o prirodi Lošinja već se sve zna. Čudo je doći na Lošinj krajem svibnja i imati sve ovo prostranstvo samo za sebe. I dupine smo vidjeli! To je vrijednost ovog našeg odmora, doživjeti nešto što nitko nije niti će doživjeti.

Gđa. Segedi: Svako zlo za neko dobro. Potpuno smo svjesni da nam je Bog pružio nešto posebno. – završava gđa. Segedi.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *