Otok Lošinj mjesto je na kojemu se dobro osjećamo i za kojim čeznemo

Austrijska umjetnica Uschi Payer-Deutschmann i njezin partner Werner Enzinger već 37 godina provode godišnji odmor na otoku Lošinju u hotelu Vespera. Iskoristili smo to kao povod za razgovor o umjetnosti i dugogodišnjoj ljubavi prema Lošinju.

uschi-payer-werner-enzinger_1

Werner Enzinger i Uschi Payer-Deutschmann

Možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima?

Uschi: Dolazim iz Graza i 30 sam godina vodila međunarodnu umjetničku galeriju, a nakon toga sam se odlučila posvetiti vlastitoj umjetnosti – moglo bi se reći da sam promijenila stranu. Godine 1986. otvorila sam vlastitu galeriju u Leobenu i organizirala sam izložbe u zemlji i inozemstvu. Godine 2006. pokrenula sam istarski simpozij umjetnika u Labinu uz podršku EU povjerenika za austrijske umjetnike u inozemstvu dr. Brixa. Surađivala sam s mnogim umjetnicima iz svih dijelova svijeta. Bilo je to prekrasno iskustvo, ali danas dajem prednost svojim vlastitim stvarima.

Kakva je Vaša veza s umjetnosti?

Uschi: Odrasla sam uz umjetnost. U kući mojih roditelja umjetnici su bili česti gosti. Nakon kratkog izleta u studij medicine odlučila sam se posvetiti isključivo umjetnosti.

Zbog čega baš Lošinj? Po čemu je taj otok tako poseban za Vas?

Uschi: Svoj afinitet prema otoku teško mogu izraziti riječima, ali tamo se jednostavno osjećam kao kod kuće. Lošinj je za mene mjesto gdje mi je dobro i za kojim čeznem. Bez obzira na to koliko sam umorna ili pod stresom, čim stignem na otok svi problemi odmah nestaju.

Crvenu lošinjsku zemlju upotrebljavate kao materijal za svoje slike? Kako je to počelo?

Uschi: Jednom sam sjedila i igrala se sa zemljom. Tada mi je sinula ideja da bih crvenicu mogla koristiti za slikanje. U Austriju smo sa sobom odnijeli puno zemlje koju sam onda koristila za slikanje i miješala s ostalim pigmentima. Najprije sam slikala samo kamenje u apstraktnom obliku, a zatim sam počela u slike unositi i svoja raspoloženja. U svojim slikama pokrivam sve: raspoloženje, osjećaje, mjesta i dojmove.

Gdje uglavnom nastaju Vaše slike?

Uschi: Moje slike oblikuju se u glavi, čak i onda kada satima gledam u more i ništa ne radim. One nastaju kroz misli, mirise, formacije oblaka, morske struje ili maštu. Tada se trebam samo smjestiti, usredotočiti i prenijeti slike na platno.

Tko ili što je Vaša muza?

Uschi: Muza je za mene uvijek nešto ili netko tko me emocionalno dotakne. To može biti čovjek, miris, voda ili razgovor.

Moja muza mora me emocionalno dotaknuti!

Moja muza mora me emocionalno dotaknuti!

Slikate li i na Lošinju i gdje?

Uschi: Da, među stijenama. Nosim sve sa sobom i slikam. Na otoku nemam neko posebno mjesto. Potrebni su mi samo mir, miris i zvuk mora u pozadini.

Znate li koliko ste slika već naslikali?

Uschi: Ne! Počela sam slikati još kao dijete i svoje slike u stvari nikada ne bih pokazala javnosti da me jedan kolega umjetnik iz Italije nije potaknuo na prvu izložbu u svibnju 2013.

Kako ste došli do Lošinja?

Uschi: Otišla sam do prijatelja koji je radio u turističkoj agenciji i rekla mu: „Želim provesti tjedan dana na odmoru u Hrvatskoj i to na najmirnijem mjestu!“ On mi je odgovorio: „U redu, može, ali nemoj se poslije žaliti da je bilo previše mirno!“ Tako sam stigla u Hotel Vespera i bilo je potpuno mirno. Nekako sam se zarazila “lošinjskim virusom” i nikada ga se nisam uspjela osloboditi. Werner: Lošinj ima poseban šarm i boravak na otoku čini nam dobro. Ovdje se osjeća poseban miris, naročito nakon kiše.

renata-komadina-uschi-payer-werner-enzinger

Direktorica hotela Vespera, Ranata Komadina, Werner Enzinger i Uschi Payer-Deutschmann

Otkada dolazite na Lošinj?

Uschi: Ja već 37, a moj suprug Werner 30 godina, uvijek u lipnju i rujnu. Prosječno boravimo pet i pol tjedana, uvijek u hotelu Vespera i gotovo uvijek u istoj sobi. Werner: Hotel je za nas optimalan jer je najbliže plaži i sve je dostupno pješice.

Imate li kakav savjet za buduće goste Lošinja?l

Moj život bez umjetnosti bio bi …bezvrijedan!!
Moja umjetnost je za mene… najvažnija i u svakom slučaju vrijedna.
Lošinj je za nas… mjesto na kojemu se dobro osjećamo i za kojim čeznemo.
Gost hotela treba se… osjećati dobrodošlo i cijenjenon.

ausstellung-uschi-payer-deutschmann-losinjer-museum
Posjetitelji lošinjskog muzeja mogu još do 8. listopada pogledati slike i objekte gospođe Payer-Deutschmannten.

This post is also available in: English Italian German

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *